P. Bateman (real) retweeted
Ulomak iz knjige "Mama, ne vidim nebo" Ani Galović o djeci koja su stradala u Domovinskom ratu.
Josip Kovačić,
05. 03. 1980. – 08. 11. 1991.
Čakovci
Dvadesetak kilometara južno od Vukovara nalazi se malo srijemsko selo Čakovci. Pitomo mjesto, kroz povijest poznato po bogatstvu oranica, vinograda, voćnjaka i šuma, gdje je do početka otvorene agresije na Republiku Hrvatsku živjelo 749 stanovnika, od toga 256 Mađara, 226 Hrvata, 206 Srba te 61 ostali pripadnik manjina; rusinske, albanske, slovačke te Jugoslaveni.
Obitelj Kovačić živjela je tadašnjoj Ulici Svetozara Markovića na kućnom broju 70, danas Ulica kralja Zvonimira. Ocu Ivanu i majci Anici nakon kćeri Marice i Bernardice 5. ožujka 1980. godine u vukovarskoj se bolnici rađa sin Josip. Ivan i Anica za svoje su troje djece skrbili radeći na vlastitom poljoprivrednom imanju i brinući za domaćinstvo.
Josip je u Čakovcima završio 4. razred Osnovne škole Branka Radičevića, danas Osnovna škola „Čakovci“. Bio je veliki ljubitelj nogometa pa je druženje s vršnjacima iz mjesta često završavalo na obližnjem nogometnom igralištu. Ponosno je nosio kapetansku vrpcu svojeg kluba, tadašnjeg Nogometnog kluba Pionir.
Sestra Bernardica, koju je od milja zvao Aja, a ona njega Joso, prisjeća se kako je sitan plavi dečkić, njen mlađi brat, bio pun života, najčešće s loptom u rukama, ali je vrijeme u selu kratio i vožnjom na biciklu Pony. Dok je u dvadesetak kilometara udaljenom Vukovaru bjesnila rika i cviljenje topničke, tenkovske, avionske i pješačke paljbe, nesrpsko stanovništvo Čakovaca ostalo je u svojim domovima. S obzirom na to da su okolna mjesta okupirana bez velikog otpora i razaranja, velik dio hrvatskog stanovništva nije napuštao svoja ognjišta. Nitko nije mogao pretpostaviti kako će krvava sjena mržnje poput koprene padati po mjestima u okolini kako bi u rujnu palo na njih same. Još su u kolovozu 1991. g. djeca iz sela s ostalom djecom obližnjih gradova od Iloka do Vukovara organizacijom Crvenog križa poslani na more, među njima i jedanaestogodišnji Josip. No, već krajem mjeseca vraćeni su svojim domovima.
[Natpis na fotografiji: „22.03.1991. Mojoj, dragoj Aji od njenog brata – Josip“]
Posljednjeg dana u rujnu 1991. g. u selo ulazi vojska JNA sa srpskim dragovoljcima te pripadnicima dobrovoljačkih, paravojnih formacija u suradnji s lokalnim pripadnicima Teritorijalne obrane te Milicije Krajine. Istoga je dana u mjestu ubijen prvi stanovnik Čakovaca od njih trinaest koji su ubijeni do kraja ratnih djelovanja. Za razliku od bjesomučnog granatiranja, artiljerijskih, topničkih i pješačkih napada, stanovnici Čakovaca za vrijeme okupacije sustavno su maltretirani, psihički i fizički te pljačkani, a dio stanovnika je zarobljen i ispitivan u tadašnjoj zgradi osnovne škole, otkuda su vođeni u logore. Dio njih nikada se nije vratio.
Zarobljeništvo je prošao i otac Ivan koji je po danu okupacije odveden na ispitivanje u spomenutu zgradu škole da bi nakon toga punih sedamdeset dana proveo u logorima Šid, Begejci i Sremska Mitrovica, nakon čega je razmijenjen. Za vrijeme Ivanova zatočeništva majka Anica i jedanaestogodišnji Josip ostali su u okupiranim Čakovcima.
8. studenog 1991. g., točno deset dana prije sloma obrane Vukovara, Anica i Josip nađeni su ubijeni u svojoj obiteljskoj kući. Dva dana kasnije susjed je njihova tijela položena u drveni sanduk u traktorskoj prikolici odvezao na mjesno groblje gdje su sahranjeni.
Ubijeni jedanaestogodišnji Josip Kovačić jedina je dječja žrtva iz Domovinskog rata u selu Čakovci te jedan od dvojice dječaka u općini Tompojevci. Danas, na pragu tri desetljeća nakon zločina za koji nitko nikada nije odgovarao, ocu Ivanu i sestrama Marici i Bernardici ostaju samo pusta sjećanja i pokoja uspomena. Poput Josipove fotografije koju je svojoj sestri Aji s posvetom poklonio svega godinu i po prije svoje smrti.
Anica i Josip ekshumirani su nakon mirne reintegracije te sahranjeni u obiteljsku grobnicu na mjesnom groblju. Broj stanovnika Čakovaca danas je prepolovljen, crna nit koprene povremeno se spušta iz crnih oblaka rata i dalje leprša u izmaglici sjećanja, u trenutcima tišine pored spomen-obilježja žrtvama mjesta Čakovci, na mjesnom groblju i pogledom na pusto i prazno nogometno igralište.
Igralište uspomena, gdje umjesto veselih dječačkih snova i udaraca na gol padaju samo sjene visokih topola.
A onda samo na tren, u daljini, u ravnici punoj makova kao vjetrom donesena na trenutke zasjaji ona kapetanska oznaka na rukavu jedanaestogodišnjeg Josipa Kovačića.
Ani Galović, „Mama, ne vidim nebo“, str. 76–78
Pokoj vječni daruj im, Gospodine! I svjetlost vječna svijetlila njima! Počivali u miru! Amen.
🤣🤣🤣🤣🤣🤣 tako je to kad lijevo-liberalne žene biraju ulogu za Jamesa Bonda.
Kenapa mesti Robert Pattinson sih? 😭 Menurutku dia kurang punya pesona dan tampang James Bond. Bond tuh baru masuk ruangan aja udah bikin orang nengok. Idris Elba atau Henry Cavill lebih kebayang jadi 007.
Kalau kalian boleh milih, siapa?
4
194
Moglo je biti ovako ali ne, u ulozi Jamesa Bonda mora biti emo paćenik, soy boy i primač, nikako ne može biti drčni muškarac, ustaša, desničar, mesojed i heteroseksualac. Puj bem vam mater......
2
12
175
Pikola la makina za sve one koji vole male a nekad su dobri mali nemoš uvijek velike ko od vas nije bar jednom imao male @Malo_san_Maka @BladeGunner6 @recina75 @RegnumCroatorum @Ivan0891344823
3
7
446
Kako je biti student u Hrvatskoj u 2026. godini, u usporedbi sa recimo 2006. godinom kad sam ja bio student. I onda kažu studenti prosvjeduju. Zbog čega? Zato što vam fakulteti ne dijele besplatne kupone za Roblox i Fortnite?
Kako je biti učenik osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj u 2026. godini, u usporedbi sa početkom 2000.-ih (kad sam ja išao u osnovnu i srednju školu) dio PRVI:
Pa neće peder u filmu ljubiti ženu.
Nekako još mogu probaviti ovog plačljivog vampira kao novog Jamesa Bonda. Imao je čak i nekoliko dobrih uloga, pa ajde.
Ali sad se na Varietyjevoj listi potencijalnih Bondovih djevojaka našla i Hunter Schafer, transrodna glumica.
Dakle, muškarac kao Bondova djevojka. E pa ako smo stvarno došli do toga, onda vas sve nabijem na kurac. Valjda postoji neka granica koju ne treba prijeći.
7
187
Ovako je to izgledalo daleke 2023. godine. Hrvatska u skupini Lige Nacija prva, prolazi u Final Four i u finalu gubi od i tada jake Španjolske i to na penale! Tad je Hrvatsku vodio domoljub, koji je raspolagao s onim što je imao kako je znao. Tko sad vodi Hrvatsku?!
1
37
760
Zašto je zabranjeno komentirati Bilića? Sad odjednom nas mediji uvjeravaju kako eto "nije ovo tako strašno", da smo "igrali dobro ono jedno poluvrijeme (?!)" i slične pizdarije. Dok je Dalić bio izbornik svaki njegov korak se pomno gledao i kritizirao. Zašto?
Srpska vojska devedesetih, tijekom Domovinskog rata, jako je bila slična partizanima. Obje vojske su jedno vrijeme nosile crvene petokrake, a jedno vrijeme kokarde i šajkače. Obje vojske su bježale, samo što su partizani to nazivali "ofenzivom", a Servi
1
34
660
Ja isto ne znam što je to, šta vi mislite, kakva je to duda šta kakvi bakrači @recina75 @Malo_san_Maka @Ivan0891344823 @BladeGunner6





























