Pinned Tweet
Izgubljeni u prevodu
Svih loših tekstova.
Mi smo potpuno isti
I taman koliko treba, različiti.
Nisi ti nikada otišla.
Jer grudi ne lažu,
Ni prokleti osećaj ispod kože kada tvoji koraci marširaju u venama, samo da mi pokažeš kako si u meni glasna.
Ugrizem osmeh svoj kada fališ,
Pa ga raskrvarim kao da si se usnama svojim potpisala,
I ćutim dok traje.
Ne dam tragove tvoje.
Sad sam najgora,
Reče duša..
Hladna sam
Gruba i prgava,
Pomalo kvarna,
Gluva i slepa pred drugima.
Izujedana i ušivena
I konačno nedodirljiva...
Evo kiše su, ne staju.
I snegovi će,
I leta će.
Glasne noći i jutra,
Promukli urlici i ćutanja će,
I duge nepregledne tišine...
Opet sam tugu u pepeo pretvorio,
U kiše,
U oblake crne, posrnule.
Morao sam tako
Jer ne bih te spasio u ovom rasulu moga bića trulog.
U utrobi sam preživeo, dubokoj i oholoj,
Čekajući na kap tvoje krvi,
Da mi telo u tebe oboji,
I bol mi na licu izrezbari u portret lepote tvoje..
41
580
Yuri retweeted
Da, nedostaješ,
I šta je tu dođavola čudno?
U telu rat,
Duša mi ledja okrenula,
Ne sluša, kao zver je postala.
Na koži znakovi
Od ovih gladnih košmara,
I dugih noći
Koje sam davno sebi zabranio.
I opet si tu,
Kao svaka vena pod kišom si lepa,
Kao koža si hladna.
Moja osveta...
Bože, koliko te je lako slagati da je sve dobro.
Kako su zanemele priče o njoj,
I kako je zaborav potekao kroz vene
U snu pustoš, tek po neki trzaj tela i stisak zuba što su preživeli.
I pomisao kako bi dušu djavolu prodao da me dodirne makar i bolom
Zar je stvarno toliko lepa.
30
570
Ubiju me tišine moje,
Vredjaju me, krv bi mi popile.
Pa me namerno truju samo da te pustim iz sebe,
Bez i jedne reči, bez i jedne rane.
Ogolim se po ko zna koji put
U ovim zidovima oko sebe.
Na smrt se napijem
Pa se pravim lud
Da te više ne vidim.
A ti, ne prestaješ da dolaziš.




