U zadnje vreme mi svi idu na živce, čak i ljudi koje volim najviše. Nekako sam počela da se distanciram od svega i svih, kao da sam se malo isključila iz sopstvenog života. Ne znam da li je do zime, ljudi ili sam jednostavno došla do neke tačke gde mi je svega previše
Ne znam kako vam je zabavno da se spremate da biste otišli u klub gde ne čujete osobu pored sebe, pijete najgora pića, jedete još goru hranu i gurate se sa 300 ljudi u prostoru veličine dnevne sobe… i sve to dobrovoljno??? Znate da i onako kukate kako nemate pare za trošenje
Došla sam u godine kad mi je najveći luksuz da mi niko ne komplikuje život. Ne treba mi misteriozan muškarac, prijatelj koji me iscrpljuje, posao koji me jede i pet ljudi kojima moram da objašnjavam svoje odluke. Daj mi mir, čistu kuhinju i da me niko ne zove
Ne razumem žene koje se plaše da će ostati same, a ne plaše se da narednih 30 godina provedu pored čoveka koji ih ne privlači, ne poštuje i ne usrećuje. Toliko se plaše tudjeg mišljenja da su spremne da žrtvuju sopstveni život samo da komšinica nema šta da komentariše


